Najomiljenija gradska tržnica obilježava 93. rođendan

Jedna od najpoznatijih hrvatskih tržnica, zagrebački Dolac, danas obilježava 93 godine svog postojanja. Osim što je najpopularnija tržnica Zagrepčanima, Dolac vole i turisti te je postao najfotografiranija turistička destinacija u gradu.



Na Dolcu se, uključujući unutarnji dio, Opatovinu, Splavnicu, ribarnicu i Trg Petrice Kerempuha nalazi oko 500 prodajnih mjesta na kojim svakodnevno svoju domaću hranu i druge proizvode nude proizvođači iz svih krajeva Hrvatske. Prema istraživanju, Dolac privlači kupce i turiste svih dobnih skupina, a tjedno ga je prije potresa i poteškoća uzrokovanih koronavirusom, znalo posjetiti i do 200 tisuća posjetitelja.

Prije no što je otvoren Dolac, trgovalo se na Trgu bana Jelačića. No, kako je rasla potreba da grad dobije svoj glavni trg, tražila se i lokacija gdje izmjestiti tržnicu pa je 1928. gradsko Poglavarstvo donijelo odluku o izgradnji središnje gradske tržnice na lokaciji Dolac 2. Radovi su završeni i 1. rujna 1930. godine Dolac je otvoren. 



Godine 2006. na tržnici je postavljen kip tradicionalne prodavačice "kumice Barice", djelo kipara Stjepana Gračana. Ime Barica odabrali su građani. Njezin prototip je kumica Đurđica Jančić, koja trguje na Dolacu već 60-ak godina.



Foto: Dolac 1930 (Izvor Državni arhiv u Zagrebu) 

O Dolcu je pisao i veliki poznavatelj povijesti Zagreba Zvonimir Milčec. Na inicijativu tadašnje uprave tržnice, 1985. godine povodom 55 obljetnice izdao je knjigu "Dolac". Prenosimo autorov uvodni tekst:

"Dolac je najljepši, najmonumentalniji spomenik klopi što ga Zagreb ima. Za gurmane ta je stara tržnica (otvorena 1930) isto što i za bogomoljce katedrala. Razlika je u tome što prve njihova vjera i molitva - hrani!

Dolcem svakog dana hodočaste vjernici svih fela: strpljivo stoje u redu, disciplinirano se zaustavljaju od postaje do postaje, tj. od štanda do štanda, šire nosnice i lisnice, a križaju se obično nad cijenama. Molitvu vode, dakako, prodavači. Oni od pamtivjeka mrmore iste litanije, a kupci ili molitvu prihvate ili odlaze s psovkom na usnama. Sredine nema. U sredini je obično prazan ceker i želudac.

Tržnica Dolac je i jedinstvena modna revija cekera, torbi, mrežica, plastičnih vrećica, škarnicla, torbi-hladnjaka, torbi-kolica, naprtnjača, papirnatih tuljaka i kojekakvih zamotuljaka. Ambalaža najrazličitijih veličina, boja, kvalitete, izdržljivosti, modela, prozirnosti, poroznosti... Još samo da se čovjek upita: nisu li nam tako različiti i želuci? No, taj naš Dolac bez kompleksa puni i našu ambalažu i želuce.

Već od rana jutra Dolac se u kupčekima, pušlecima, komadima, dekagramima, i mjericama u toj svojoj šarenoj ambalaži uz isti ritual seli na zagrebačke stolove.

Samo manji dio Dolca, onaj uz sjeverni rub, nije posvećen želucu. Tu se prodaju predmeti namijenjeni drukčijim užicima. I sve to, kao i cijela tržnica na Dolcu na Dolcu, ispod šeretskog osmjeha Petrice Kerempuha, tog narodnog veseljaka i genija. I kao da ta cijela uzdrmana slika tržnice prati Petričinu tamburu, a nije ni čudo, jer je tamburanje naroda isto kao što je i tržnica - narod. Ne kaže se uzalud da su groblja i tržnice zrcala svakog grada, svakog naroda.

A Zagreb ima - Dolac."