Branimirova

Tržnica Branimirova
Ulica Kneza Branimira 67

Voditelj: Josip Zrilić

telefon: 01 6422 900
e-mail: trznice.branimirova@zgh.hr

Radno vrijeme tržnice

	PONEDJELJAK - PETAK	SUBOTA	NEDJELJA
Otvoreni dio . ploha Zatvoreni dio - hala (klupe i vitrine)	06.30 - 14.00	06.30 - 14.00	06.30 - 13.00
Otvoreni dio - drvene kućice, kiosci i sl.	06.30 - 16.00	06.30 -   16.00	06.30 - 13.00
Vanjski dio - poslovni prostori, kiosci is l.	06.00 - 21.00	06.00 - 21.00	06.00 - 13.00

  Priča o tržnici

U tridesetim godinama 20. stoljeća, u dijelu Branimirove ulice, otvorena je Gradska tržnica i Gradsko tržište voća i povrća 'na veliko', sagrađeni na prostoru stare zagrebačke hladnjače. Dok se na gradskom tržištu voće i povrće smjelo prodavati samo 'na veliko'; što znači u sanducima, vrećama, košarama i s kola, a prodaja robe na 'na malo' bila je zabranjena, na gradskoj tržnici u Branimirovoj prodavalo se isključivo 'na malo' i to svježe voće, povrće, riba, mlijeko i mliječni proizvodi, svježe i sušeno meso te divljač. Tu se još moglo kupiti i cvijeće, kruh i peciva. Prodavači su tržišnim nadzornicima morali dokazati porijeklo robe koju su prodavali te posebnu pažnju posvetiti osobnoj higijeni i kvaliteti svojih proizvoda. Tako se u vrijeme tržišnog poslovanja nije smjelo pušiti, a zabranjeno je bilo i dovođenje pasa te pljuvanje na tržnici. Ako je koji tržišni nadzornik to uočio, prijestupnik je odmah bio kažnjen i udaljen s tržnice. Preprodaja robe također je bila strogo zabranjena.

U početku je Tržnica radila na vrlo skučenom prostoru, no kasnije su se gradske vlasti odlučile na proširenje. To im je uspjelo već 1933. godine kada su dijelovi stare hladionice preuređeni u natkriti dio Tržnice. Prostor oko Tržnice bio je ograđen, a 1935. godine se započelo s adaptacijom koja je u potpunosti dovršena 1939. godine. Budući da je potrebno da tržnica ima i druge prateće objekte, 1935. godine je po odobrenju gradskih vlasti na južnom dijelu Tržnice izgrađen paviljon za trafiku (prostor gdje se ona i danas nalazi). U njoj su smjeli prodavati samo 'monopolski artikli'; duhanske prerađevine, taksene i poštarske marke, novine, časopisi i sitni pisači pribor. Prodaja živežnih namirnica u trafici nije bila dozvoljena. Prvi unajmitelj ovog prostora bila je Vera Sertić koja je sama financirala izgradnju paviljona. Godine 1947. stare ostave na Branimirovoj tržnici preuređene su u garaže, dok je prizemna zgrada 1953. godine pretvorena u ribarnicu. Prilikom nadogradnje i modernizacije od 1960. do 1962. godine Tržnica je proširena sve do Šubićeve ulice tako da danas ima oblik trokuta koji zatvaraju Kružićeva, Branimirova i Šubićeva ulica.