Trešnjevka

Tržnica Trešnjevka
Trešnjevački trg 2

Voditelj: Nikola Lekić

mobitel: 091 4565 920
e-mail: trznice.tresnjevka@zgh.hr

Radno vrijeme tržnice

Priča o tržnici

U izvorima iz 17. stoljeća susrećemo se s lokalitetom Pod Črešnjom pa je otuda i nastalo ime Trešnjevka. U to su vrijeme ovdje živjeli kmetovi kraj grada Zagreba. U drugoj polovini 19. stoljeća na tom mjestu nastaju prve jezgre neplanski građenih naselja siromašnih gradskih slojeva.

Regulatornom osnovom za razvoj grada iz 1889. godine postavljeni su temelji današnje Trešnjevke. Ulice su umjesto brojeva dobile imena, a trgovi slova. Tako je Trešnjevački trg bio Trg U. Na Trešnjevci su se gradile radničke četvrti sa skromnim nastambama zagrebačkih radnika, a kako se je to područje sve više naseljavalo trebalo je urediti za život što snošljivije uvjete.

Napredak je nastupio izgradnjom tramvajske pruge, uvođenjem električne struje te otvaranjem mnogih trgovina, tvornica i sl. Otprilike u isto vrijeme otvara se i prvo tržište na prostoru Ozaljske ulice. Ono je danas poznato kao Trešnjevački trg, odnosno Trešnjevačka tržnica. Kao i većina zagrebačkih tržnica i ona je otvorena u prvoj polovini 20. stoljeća. Već u tridesetim godinama 20. stoljeća zahtijevalo se proširenje tržnice u Ozaljskoj ulici jer se njome služila cijela Trešnjevka u kojoj je živjelo oko 40.000 stanovnika. Da bi se uveo red na zagrebačkim tržnicama i tržištima, Gradska je uprava donijela Tržišni red (1922., 1935. i 1939. godine), a u onome iz 1922. godine vidljivo je da tržnice na Trešnjevci još nema. U Tržišnom redu iz 1935. godine tržnica je postojala, a 1939. godine navedena su sva mjesta u Zagrebu na kojima se smjelo javno prodavati živežne namirnice. To su bile Gradska tržnica Pod Zidom - Dolac, Gradska tržnica u Branimirovoj ulici i Gradska tržnica u zgradi Arko - Jadranskog osiguravajućeg društva Pod Zidom. Za ostala mjesta prodaje koristio se termin tržište, a ona su se nalazila na Keglevićevu trgu (danas dio Trga Francuske Republike), na Britanskom trgu, Dolcu (otvoreni dio), Kvaternikovu trgu, u Ozaljskoj ulici, na Jelačićevu trgu, Barthouvu trgu (danas Preradovićev trg) i na Željezničkoj koloniji u Maksimiru, dok je posebna tržnica za prodaju voća i povrća na veliko bila u Branimirovoj ulici i Gradska ribarnica na Dolcu. Tržišni red je određivao odnose trgovanja na tržnici i tržištu, od određivanja tržišnih dana, ubiranja tržišne takse, higijenskih uvjeta trgovanja, kazni te prava trgovanja i podjele tržišnih mjesta. Cijelu Tržnu upravu vodilo je Gradsko poglavarstvo i Tržni odsjek (odjel). Tržni nadzornici su vodili računa da se na tržnicama poštuju propisi dogovoreni na Tržnom redu. Oni su kontrolirali poslovanje svih zagrebačkih tržnica, pa tako i one u Ozaljskoj ulici, i o tome su izvještavali gradsku vlast. Jesu li to učinili i u slučaju zamolbe stanovnika Trešnjevke, nije nam poznato. Oni su, naime, od gradske vlasti zahtijevali higijenske uređaje za pohranu neprodanog voća i povrća. Dotada se ono skladištilo u podrumima koji su nerijetko bili mračni, vlažni te prepuni podrumskih insekata, miševa i štakora. To je i razlog što Trešnjevčani mole gradsku vlast da i njima urede prikladna skladišta, kakva su bila i na Tržnici Dolac. Ona je posebno skrbila o čistoći na svim tržnicama pa tako i o onoj u Ozaljskoj ulici, a izričito se zabranjivalo pljuvanje i dovođenje pasa u tržne prostore. Što se tiče održavanja čistoće na prodajnim mjestima, prodavač je bio dužan pobrinuti se da otpatke i pokvarenu robe ne baca po tržnici, već da ju ponese sa sobom ili odloži u za to primijenjen prostor.

I za kraj, znate li da je Gradsko poglavarstvo donijelo odluku o suzbijanju nesavjesne špekulacije i nabijanja cijena na zagrebačkim tržnicama, pa tako i na ovoj na Trešnjevačkom trgu. Imena onih koji su to ignorirali završavala bi redovito u dnevnom tisku.